 |
|
|
|
|
|
|
The Groove resistance (Croatia records, 1998) piše: Goran Čelig Ako samo na trenutak, ali samo na trenutak, zaboravimo Dinu Dvornika, najzaslužnijeg za popularizaciju funky jazzy-ja kao glazbenog stila ali i na način razmišljanja u Hrvatskoj, slijedeće zaslužno ime je kristalno jasno: THE BASTARDZ. Za početak njihove vrlo uspješne karijere obično se tretira 1995. godine, kada su pod okriljem AQUARIUSA objavili izvrsnu pjesmu, prilično neuobičajenu za ove prostore, nježnu, savršeno čistu ali i istovremeno i ritmičnu "Your Love", koju su nakon znatnog početnog uspjeha otpjevali i na hrvatskom jeziku. Vrhunska glazba, tekstovi karakterističniji nekim minulim vremenima, a u vokalnoj interpretaciji posebne i neodoljive Lady Miss Helene, biva već početkom 1996. godine ovjenčan uspjehom na dodjeli PORIN-a, i to Porinom za nadu godine te najbolju pjesmu (naravno, ne u kategoriji popa i rocka). Niz koncerata diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu, ubrzo rezultira iznimnim prvjencem, albumom izdanim 1997. za CROATIA RECORDS. I tako THE BASTARDZ bivaju dostupni širokim masama, koja je (srećom) njihovu autentičnost i kvalitetu i te kako znala nagraditi. Ta međusobna ljubav traje i danas, anovim albumom "The Groove Resistance" samo se još jednom produbila. Glavni autor Jex i Lady Miss Helena, ni ovaj puta nisu iznevjerili svoju publiku, štoviše, na tom novom albumu ponudili su nam jedanaest isto tako novih glazbenih rješenja, od kojih je jedna instrumentalna verzija postojeće, vrlo senzibilne "Oprosti mi", te još jednu, pjesma "Tristeza" koje se sjećamo sa soundtracka za Rušinovićev film MONDO BOBO, što se tiče ostalih devet naslova, zaista su svaki priča za sebe, koji opet zajedno čine istinski ep. Album započinje pjesmom “Kad bi barem”, inače ona koja će se ujedno naći i kao prvi single koji ima za cilj promociju novog albuma The Bastardza The Groove Resistance. Slijedi funkoidna “Sjaj u očima” na koju će se upravo nadovezati simpatična snena pjesma “Ti i ja”. A tada pravo malo remek-djelo “More ljubavi”, kapitalno djelo inspirirano vječnom ljubavi, začinjeno kubanskim ritmovima, te nevjerojatno i gotovo neponovljivom, senzualnom Heleninom izvedbom. Još se niste niti osvijestili, a The Bastardz su već spremni razdrmati vas dilemičnom “Tko zna”, koju će opet naslijediti svojevrsni rap pjesme “Daj mi daj”. Sedma po redu je milesdavisovska “Perfect destination”, a potom “Da li još”, pjesma koja nas na najbolji mogući način vraća u razdoblje kada je nastajala sad već legendarna “Tvoja ljubav”. Naslovna “The groove resistance” upravo pršti što od odlične ritam sekcije, savršeno funkcionalnih puhača te moćnog Heleninog glasa, koji u ovom slučaju na momente zvuči i prijeteće.(sve to zajedno još jednom dokazuje raspon njenih glasovnih mogućnosti). Posljednja dva songa su predivna “Oprosti mi”, napravljena u maniru Sade Adu pjesma kakva je primjerice “No ordinary love”, pjesma čija instrumentalna verzija i zatvara album “The groove resistance”. “Tristeza” je čisti jazz, koji se posebice odlikuje atmosferičnošđu, koju je prava rijetkost čuti. Ipak će se na kraju ova, 1998. godina moći pamtiti po nekoliko izvanrednih domaćih glazbenih izdanja. Nevjerojatno svježe Majke, koje su albumom Put do srca sunca nakon dugo vremena pronašle put do srca svih ljubitelja ozbiljnog rock muziciranja; Urban, bio on žena ili dijete, ili možda nešto treće, svojim ovogodišnjim projektom zaista je uspio nadmašiti sva očekivanja. I naposlijetku The Bastardz. Da li će oni postati šećer na kraju - ne znam(98. godina je još uvijek u tijeku), ali da posjeduju sve potrebno što kolač čini kolačem jest uistinu nepobitna činjenica koju niti jedan glazbeni “sladokusac” nikako ne bi smio previdjeti.
|